“Autor teksta: Jovan Simunovački”

Homerov omiljeni junak, Odisej, motao se oko Tasosa s ekipom, pa tu čuo zanosnu pesmu sirena, neodoljivo primamljivu… Kad bismo baš hteli da cepidlačimo i očistimo priču od mitoloških zamagljenja - možda bi se ispostavilo da je Odisejevim gusarskim ušima zvučalo još primamljivije zveketanje zlata iz tasoskih rudnika… Međutim, možda je i bilo radi muzike… Jedan vrlo poznati kult, orfički, stariji izgleda i od homerskih spevova, baš je tesno povezan s muzikom. Orfej tračanin, rodonačelnik tog kulta, kaže priča, tako lepo je svirao i pevao da je pesmom bio u stanju da opčini svakog. Mogućnost da je orfički kult nastao baš na Tasosu nije neverovatna, ali nije ni sasvim ozbiljna. Medutim, sasvim je prihvatljiva teza da je orfizam u nastajanju počeo da se širi najpre baš tuda, po tračkom kopnu i obližnjim ostrvima. Uzgred, ni za Homera do dan danas nije sasvim izvesno s kojeg ostrva vuče poreklo. U najužem izboru su četiri ’najgrlatija’ ostrva kao kandidati… Ostali su, čini se, promukli u vekovnim polemikama, pa odustali od pretenzija…

Dodamo li na to dugoveku tradiciju liturgijskog crkvenog pojanja, priča značajno dobija na težini. Nezamisliv je hrišćanski ortodoksni obred bez pojanja, često horskog, a uvek s bar jednim vokalom, bilo da je obred tužnog ili vedrog karaktera. O uticaju srednjovekovne i potonje duhovne muzike na današnju svetovnu izlišno je i govoriti. Nama koji Tasos pohodimo u jeku letnje turističke sezone stalno do ušiju dopire neka muzika, za koju se s pravom može reći da je mešavina svega i svačega, baš kao i šaroliko društvo pristiglo s raznih strana. Domaći živalj, trudeći se da udovolji brojnim turistima, mahom se po restoranima i kafićima opredeljuje za uniformne svetske muzičke standarde, koji su i spravljeni s ciljem da budu slušljivi svakom. Tako da kontakt s grčkom muzikom i nije baš intenzivan. I grčka muzička produkcija novijeg doba sve manje zvuči tradicionalno, jer sve više rabi ritam mašine i sintisajzer, kompjutersko programiranje i digitalne fajlove.

Danak našem dobu… Kad se na to doda jezička barijera, usled koje je najčešće turistima sasvim nemoguće da razumeju tekst - veliko je pitanje koliko išta od lepote grčkog melosa do nas uopšte i stigne. S druge strane - ne kaže se uzalud da muzika ne zna za granice. Itekako čovek oseti lepotu neke pesme i neke zvuke upija s uživanjem uprkos svim barijerama. Po tim, za turiste priređenim grčkim večerima, uz đakonije i vino - bude prezentovano i nešto folklora. Igra i pesma uz svirku na tradicionalnim instrumentima.

Ako se samo čovek potrudi - može se naći i neki restoran sa živom muzikom, gde se do duboko u noć lome tanjiri (tako Grci lumpuju, ne čaše k’o mi, nego tanjire!) Treba samo pogledati plakate gde kad ko gostuje, jer uz te gostujuće zvezde (vokali) ide najčešće i vrlo uigran profi kombo-band. U Teologosu ima jedan restoran čiji je gazda iskusan pevač, pa ponekad koncertira, a nekad dovede druge, ali se i on malo pridruži. U Rahoniju postoji predivna i baš velika bašta - maslinjak u više nivoa, a na najnižem je i podijum za muziku, ali ne znam koliko će ovog leta često svirati. Još preklane su počeli smanjenje aktivnih dana. U Makriamosu uveče nisam bio, ali znam da ima jedno mesto sa živom grčkom muzikom, a u Limenasu jesam bio i znam da ima par mesta sa živom muzikom, ali nije svuda sa grčkom. Jedna je picerija npr. imala džez sastav. Kuriozitet je da te već na trajektu ‘snađe’ susret s nekim likovima koji sviraju, ali taj bend stvarno ne spada u vrhunske… blago rečeno…