Autorka teksta: Milena Matić

Dvoumila sam se do zadnjeg trenutka, da li da idem ili ipak sačekam leto. Crv sumnje je govorio da to nije isto kao u leto a put je dug i naporan. Sa druge strane umor, problemi i potreba za nečim drugim i lepšim… Tako se uputih da provedem Uskršnje praznike na Tasosu.

Na trajektu neočekivana gužva, puno Grka ali i turista. Prisetih se da je Tasos inače omiljen kod Grka za odmor i proslave praznika.

Uvek me obuzme isti osećaj dok stojim na trajektu i gledam poznate obrise ostrva kako se primiču. Iščekivanje ponovnog susreta sa “starim prijateljem”.  Iz daleka ne obećava mnogo a, ipak, kad napustimo trajekt i iskoračimo na kopno, sa ustreptalošću i širom otvorenih očiju prelećemo poznate predele i ulice i tražimo samo nama znane znake prošlih radosti. Hrlimo ka cilju nestrpljivo.

Na samom ostrvu ne vidi se mnogo ljudi, vlada mir i spokoj, tek po koji auto. Vreme pomalo sunčano, pomalo oblačno. Prozračnost vazduha, i more koje menja boju u zavisnosti od svetlosti i Sunca. Jednostavnost i prirodni poredak stvari koji nas opušta.

Ovog puta “izneveravam” Limenas i upućujem se u Potos. Tamo me očekuje organizator ovog putovanja Ana, poznatija kao Nikana, u kući gde je zakupila dva sprata i velikodušno ponudila gostima bez nadoknade.Smešteni smo u prostranoj kući sa velikim terasama i veličanstvenim pogledom na more i zalazak Sunca. Kuća ima odlično centralno grejanje, te se moj jedini strah (od hladnih noći u negrejanim sobama) odmah raspršio. Naši domaćini brinu o nama na najlepši način.

Naokolo su brežuljci obrasli maslinama, žbunastim zelenilom, po kojim borom i čempresom i makijom. Ispod nas nižu se kuće, vile, hoteli i ulice koje sve vode do obale. Dominira blagost i tišina, tu i tamo narušena kricima galebova ili meketanjem koza. Za naše “urbane” oči i uši pravi melem. I ostali gosti su tu. Sve sobe su pune, a dani koji su usledili bili su dani razdragane veselosti, opuštenosti, prijateljstava, atmosfere lakoće i smeha. Kao da ovo ostrvo ima neku čudnu moć da vas opusti i probudi onaj bolji deo u vama. A ima i toga, da dobro privlači dobro. Velikodušan gest organizatora je privukao “lafove” od ljudi u goste, veseljake, nesebične, zabavne. Kakva sreća!

Grci Uskrs obeležavaju svetkovinama u crkvama, manastirima, na ulicama, u kućama. Na Veliki Petak uveče odlazimo svi zajedno u veliku crkvu u Potosu koja dominira ovim gradićem kada gledate sa visine. Crkveni obred je nešto malo drugačiji nego kod nas. Završavamo službu izlazeći sa par svežih cvetova koje smo dobili od sveštenika. Nakon toga cela povorka se upućuje u šetnju obilazeći sve delove grada.

U subotu uveče odlazimo, opet svi zajedno u manastir Sv. Arhangela Mihaila i prisustvujemo pretponoćnoj Uskršnjoj liturgiji. Manastir je sam po sebi čudesan, na prelepom mestu, na litici visoko iznad mora, obavijen tamom a ispunjen crkvenim pojanjem, tihim žamorom i kretanjem mnogobrojnih ljudi. Preovladava duh svečanog, duhovnog i radost se čita na licima ljudi. Uzbudenost u iščekivanju ponoći kada se iznose bojena jaja, ljudi se ljube i čestitaju jedni drugima Vaskrsenje Hristovo. Primetili smo da nismo jedini stranci ali istovremeno postajete svesni da i niste stranac, da ste sjedinjeni sa ostalim ljudima u događaju koji daleko nadvisuje sve nas i naše poreklo.A naša grupa, ispunjena dobrim raspoloženjem i kao da se oduvek poznajemo. Sve je tako prirodno što smo tu zajedno, ozareni i zadovoljni, povezani nitima radosnog praznika, i finim fluidom Tasosa.

Nedelju, prvi dan Vaskrsa, Grci provode u prirodi, u prevodu - na obali mora. I naša Nikana je pripremila iznenađenje za nas, a to je piknik na prelepoj plaži Psili Amos, uz jagnje na ražnju i mnoge druge djakonije.Dan je sunčan a more je postalo onakvo kakvo ga volimo i uvek očekujemo: tamno plavo, tirkizno zeleno, sa penušavim talasima.Spontanost druženja se nastavlja. Smeh, ćaskanje, sunčanje na stenama, bosonoga šetnja po pesku, pecanje, poziranje pred kamerama i fotoaparatima. A dvojica naših drugara se bogami majstorski i vrlo uspešno pozabaviše roštiljem i ražnjom. Nakon bogate trpeze servirane na korak od mora atmosfera postaje još prisnija i osećate da ste okruženi prijateljima, da ste deo nečeg jednostavnog a ipak nesvakidašnjeg i lepog.

Uveče smo otišli na grčko veče u Teologos. Znam da su mnogi već bili tamo i uživali u tom doživljaju. Grčka muzika, zvuk buzukija, tradicionalni ples, sirtaki, učešće publike u igrama na sceni, neizbežna jagnjetina… Ipak, naša grupa je i od toga napravila mnogo više. Temperatura za našim stolom je rasla sa svakom pesmom a nestrpljenje da se kroz igru iskaže naš temperament uticalo je da je hrana ostala netaknuta. U veselju smo zaista neprevaziđeni.

Kada je zvanični deo programa završen, započeo je program koji smo mi priredili za sebe, uz punu saradnju i blagonaklonost muzičara i pevačice, Grkinje. Sve se tu igralo, sirtaki, “vranje”,  plesalo se, improvizovalo, bacali se tanjiri. Naši grčki prijatelji su nas zadivili svojom igrom, duboko emotivnim odgovorom na muziku. Gledajući taj grčki “dert” spontano se setih reči Platona: “Od svih umetnosti ples najsnažnije utiče na dušu. Ples je božanski po svojoj prirodi i dar je Bogova.”

Kako to obično biva, nakon takvih zabava, društvo ne želi da se raziđe, pa i mi potražismo nastavak provoda u Limenariji. Tu smo se začudili brojnosti ljudi, prvenstveno mladih, koje zatekosmo u lokalima na obali gradske plaže.

U ponedeljak je došlo vreme za rastanak. Ja sam ostala malo duže, da se družim sa našim domaćinima, dvema Anama i Mariosom. Da prošetam kroz Potos i Pefkari i još jednom ih mirno osmotrim u ovom drugačijem, vansezonskom “izdanju”. Da uživam u miru koji lebdi nad ostrvom, šetam nogu pred nogu, što po vrućini nije moguće i uživam u mirisu jorgovana i drugih rascvetalih žbunova. Da posmatram beskrajne maslinjake, more, Atos prekriven snegom. Da razgledam rascvetale bašte i tek pristiglo povrće ispred marketa.I da razmišljam šta je to u ovom ostrvu što volimo i što nas uvek zove natrag.Verujem da svako ima neki svoj odgovor. Moj odgovor je naravno subjektivan ali verujem da će se mnogi složiti: Tasos oživi onaj potisnuti a najlepši deo nas, vraća nas lepim izvorima u sebi, postajemo veseli, druželjubivi, ispunjeni optimizmom. I ne samo u leto, magija je prisutna i u aprilu.

Tako je bilo za Uskrs 2012.

Hvala Nikani, Ani Kostić, Mariosu i svima sa kojima sam imala sreću da se upoznam i podelim ove lepe dane.Vidimo se na Tasosu! Milena