Najlepši period na Tasosu jeste period oko Vaskrsa. To je tako pre svega zbog lepog vremena, praznične atmosfere i dolaska prvih turista. Nekako je tada sve radosnije, more je “plavije”, ljudi su veseliji…

Ove godine je neočikavano mnogo turista provelo Vaskrs na Tasosu. Najviše je bilo Grka i Rumuna. Otvoreni su svi kafići i restorani, čak i oni koji nisu planirali da krenu sa radom pre Vaskrsa, predomislili su se videvši koliko se turista sjatilo na ostrvo.

Vreme je bilo lepo pa su se mnogi kupali. Razmišljala sam o tome da se sledeće godine moze organizovati i jedan autobus iz Srbije.

Poslednja nedelja posta, tzv. strasna sedmica jako je bitna ostrvljanima. Svi se trude da što češće odlaze u crkvu, svi poste i mole se Bogu. Četvrtkom se svi pričešćuju kako bi na taj način i sami ”prisustvovali”  Tajnoj večeri sa Hristom i njegovim učenicima.

Veliki petak je najtužniji dan i narod gotovo ceo dan provodi u crkvi. To je jedini dan u godini kada se ne služi liturgija, već se tokom dana čitaju tekstovi iz Novog Zavjeta. Ne čuje se žagor ni smeh u crkvi ni ispred crkve. Onog trenutka kada je Hristos izdahnuo na krstu, pocepale su se zavese jerusalimskog hrama i pukla su sva zvona. Zbog toga se na veliki Petak ne čuju zvona na crkvama vec samo drvena klepala. Vecina se trudi da toga dana bude u tamnijoj odeći i razmišlja o tome šta je Hristos pretrpeo zarad nas, bičevan, mučen i na kraju raspet. U petak uveče simbolično se predstavlja skidanje Hristovog tela sa krsta i postavljanje u grob. Tada svi u tišini izlaze iz crkve i kreću na simboličnu Hristovu sahranu. Na čelu povorke su najuticajniji  i najpobožniji ljudi iz mesta, lekari, profesori, advokati koji pevajući predvode povorku. Iza njih se nosi Hristovo telo okićeno cvećem, a slede ga hiljade ljudi u tišini, sa svećama u rukama. Na svakoj raskrsnici se staje i narod pobožno prolazi ispod stola koji predstavlja postolje na kojem se nalazi Hristovo telo. Na terasama su ljudi koji zbog bolesti ne mogu da hodaju. Obično su to stariji ljudi sa svećama u rukama. Meni je taj detalj najdiriljiviji. Dok povorka prođe kroz grad sva svetla na svim kućama su upaljena i muzika je utišana u svim kafićima, restoranima… Nema osobe koja u tom trenutku nije na ulici, počev od malih beba do najstarijih, bolesnih, nepokretnih… Od povratka u crkvu pa sve do subote uveče narod celiva plaštanicu u kojoj je bilo uvijeno Hristovo telo.

U ponoć izmedu Velike Subote i Nedelje narod se okuplja ispred crkava i manastira. Tačno u ponoć organizuje se veliki vatromet i tada počinje vesela uskršnja liturgija. Ljudi se ljube i govore jedni drugima: “Hristos anesti”…

Mi smo ove godine Vaskrsenje Hristovo dočekali u manastiru svetog Arhangela Mihaila. Zbog ogromnog broja ljudi otvorena je nova, velika, još uvek nedovršena crkva. Bilo je zaista mnogo naroda. U ponoć su sveštenici i monahinje izašli na balkon ispred manastira i tu služili. Biti u ovom manastiru na dan Vaskrsa poseban je doživljaj.
Posle povratka iz manastira svaka porodica na trpezi ima tradicionalnu čorbu od iznutrica koja se sprema samo na dan Vaskrsa. Zove se magirica i jako je zahtevno spremiti je.

Nedelja je dan kada su sve porodice na okupu. Jedan obrok je uvek u krugu porodice. Jagnje ili jare se, od ranog jutra, postave na ražanj da bi se negde oko 15h ručalo.

Ponedeljak je poznat po tome sto se čudotvorna ikona svetog Ahangela Mihaila prenosi iz Teologosa u manastir svetog Arhangela. Narod krece u 14h iz Teologosa. Ove godine okupilo se oko 300 ljudi koji su pešice preneli ikonu iz Teologosa u manastir. Put od Teologosa do manastira je jako težak, strm sa velikim usponima i potrebno je 4h kako bi se stiglo. “Putnike” u manastiru čeka ručak, malo kasnije večernja služba, a sledećeg dana rano ujutru kreće se nazad prema Teologosu. Toliko dugo pešačenje uglavnom starijih osoba, ali i mladih, pokazuje njihovu iskrenu pobožnost. Inače, ikona koja se nosi, jeste ikona koja je spasila manastir od požara. Zapravo, požar koji sam pominjala iz 90-ih godina, sasvim se približio manastiru, a onda su monahinje izasle sa ikonom i stale ispred vatre, koja se istog trenutka povukla.