Prema izvorima čuvenog, antičkog istoričara Herodota, ostrvo je dobilo ime po Tasosu, sinu (ili unuku) feničanskog kralja Aginora, koji je predvodeći deo organizovane, spasilačke, brodske ekspedicije stigao na ostrvo tražeći svoju sestru Evropu koju je oteo Zevs i tu se, obzirom da je nije pronašao, trajno nastanio, oduševljen klimatskim uslovima i bujnošću vegetacije, a i ne mogavši da se vrati kući bez nje. Scena u kojoj Zevs, prerušen u bika, otima Evropu, prikazana je na spomen ploči u luci u Limenariji. Ista ova scena ovekovečena je i na grčkom izdanju novčića od jednog evra.

Prema drugoj teoriji, naziv Tasos etimološki je izveden od reči “drosos” ili “svežina”, koju još od antičkih vremena proizvodi bujna vegetacija.

Antički grčki pesnici su, zbog čistog vazduha i karakteristične svežine, ostrvo nazivali “Aeria” (osvežavajući, letnji povetarac) ili Aethria (vedro nebo), glorifikujući tako i samim nazivom njegove najistaknutije karakteristike.

Za ostrvo se vezuje i mit o sirenama koje su prema predanjima tu živele i svojim prelepim glasovima uspevale da omađijaju svakog muškarca koji bi ih čuo. Smatra se da su upravo te tasoske sirene začarale Odiseja na njegovom čuvenom putovanju i uspele da ga privole da na ostrvu zauvek ostane.

Kao i svi stari Grci i stanovnici Tasosa su verovali u 12 bogova sa Olimpa. Zaštitnik ostrva bio je bog Herakle, za kojeg se veruje da ne vodi poreklo od grčkog poluboga Herkula, što bi bilo očekivano, već od feničanskog boga Melkarta. Osim svom ktitoru Heraklu, stanovnici Tasosa su odavali posebne počasti i Posejdonu, bogu mora, i Artemidi, boginji lova.

Smeštaj na Tasosu pogledajte klikom OVDE.