Kefalonija je najveće Grčko ostrvo na obali Jonskog mora. Smešteno je na izlazu iz zaliva Patraikos, između Zakintosa i Lefkade. Uz njega je pripojeno poluostrvo Paliki na zapadnoj strani, a pripada mu i ostrvo Itaka koje je smešteno uz istočnu obalu Kefalonije.

Ostrvo ima brdsko-planinski reljef a najviši vrh pod nazivom Mega Soros se nalazi na planini Enos, sa svojih 1628m nadmorske visine.

Kefalonija je poznata po proizvodnji maslina, grožđa i ribizle. Oko 50% površine ostrva prekriveno je stablima masline.

Naseljavanje ostrva je započeto u 10. veku pre nove ere. Prema grčkoj mitologiji, Kefalonija je dobila ime po kralju Kefalu, prvom kralju područja tokom paleolitske ere, sinu boga Hermesa i njegove ljubavnice Herse.

U vreme bronzanog doba, ostrvo je bilo centar Minojske civilizacije. U Peloponeskom ratu Kefalonija je bila na strani Atine da bi kasnije bila i deo Etolskog saveza, čiji je cilj u to vreme bio borba protiv makedonske hegemonije, koji nakon osvajanja od strane Rima 189. godine p.n.e biva rasformiran, a Makedonija poražena.
U srednjem veku ostrvo je osvojio normanski vođa Norman Robert Guiscard, koji je tu i poginuo tokom pobune 1085. godine.
Do osvajanja od strane Turaka (1479-99), ostrvom su vladale napolitanske i venecijanske porodice.

Godine 1797. je na kratko Kefalonija pripala Francuskoj, ali već 1809. godine vlast preuzimaju Britanci, koji su uspostavili protektorat nad Jonskim ostrvima prema uslovima Pariskog ugovora 1815. godine.
Ostrvo je konačno ustupljeno Grčkoj 1864. godine.

Tokom Drugog svetskog rata kefalonija je okupirana od strane nemačkih saveznika Italijana 1941. godine, čije su trupe na ostrvu brojale oko 12000 vojnika. Samo dve godine kasnije, Italija je kapitulirala a Nemci su pre polaska trupa kućama zahtevali razoružanje, što su Italijani odbili bojivši se da će nakon toga biti izloženi na milost i nemilost. Nemci su nakon toga uputili dodatne trupe na Kefaloniju da preuzmu kontrolu nad ostrvom u čemu su i uspeli, i u tom pohodu ubili su oko 5000 italijanskih vojnika, što je i opisano u poznatoj knjizi i filmu Mandolina Kapetana Korelija.

Ostrvo ima oko 781km2, sa obalom dužine od 250km i oko 36.000 stanovnika. U Argostoliju, prestonici Kefalonije, živi jedna trećina stanovnika ostrva. Grad Liksuri je drugo po veličini naseljeno mesto i nalazi se na poluostrvu Paliki do koga se dolazi trajektom iz Argostolija, ili okolnim putem a u oba grada zajedno živi dve trećine stanovništva prefekture.

Kefalonija je smeštena u zoni visokog rizika od zemljotresa i zajedno sa ostrvom Zakintos predstavlja ostrvo sa najvećim rizikom ove vrste na jonskoj obali. Kefaloniju je 1953. godine gotovo u potpunosti razorio zemljotres jačine 7,2 stepena Rihterove skale. Od 9. do 12. avgusta, kada su se zemljotresi događali, poginulo je 455 ljudi. Isti predeo pogodio je i 1983. godine jak zemljotres jačine sedam stepeni, a zemljotresi nešto manje jačine nastavili su da se događaju više puta do danas. Zbog čestih razaranja, Kefalonija je prinuđena da konstantno ulaže u potpuno ili delimično obnavljanja ostrva, čemu u prilog govori i činjenica da je ovo područje jedno od retkih u kome se retko mogu videti tradicionalne kuće i ostaci života u prošlosti, kao i postojanje odličnih saobraćajnica i gotovo perfektne signalizacije na ostrvu, što u mnogome olakšava kretanje po ovim planinskim predelima.

Ostrvo ima bogat biodiverzitet i značajan broj endemičnih i retkih vrsta. Neke oblasti su deo Evropske mreže Natura 2000, mreže područja pod zaštitom prirode i biološke raznovrsnosti Evropske Unije. Planina Ainos je proglašena za Nacionalni park 1962. godine i takođe obiluje bogatom florom i faunom. Važna prirodna bogatstva posebno atraktivna turistima uključuju Melisani jezero, pećinu Drogarati i lagunu Kutavos u Argostoliju. Kefalonija je poznata po ugroženoj populaciji kornjača Kareta-kareta koje polažu jaja na mnogim plažama duž južne obale ostrva. Blizu Argostolija se nalaze ostaci zidina antičkog grada Krani i venecijanskog zamka sv. Đorđa (Agios Georgios), kao i nekoliko mikenskih grobnica smeštenih u mestima Mazakarakata i Metaksata, udaljenih oko 5km od Argostolija ka istoku.

Odmor na Kefaloniji može pružiti divne trenutke na plaži i duge šetnje u prirodi. Pored plivanja, Kefalonija obiluje i predelima za obilazak, od slikovitih sela do srednjevekovnih dvoraca i prelepih manastira.

U Argostoliju se može posetiti Arheološki muzej Kefalonije koji ima tri dvorane u kojima su izloženi eksponati iz različitih istorijskih perioda, od paleolita do rimskog perioda. Iskopine koje se nalaze u muzeju su prikupljene sa različitih delova ostrva: Sami, Fiskardo, pećina Drakaina u Porosu, Skala, groblja u Kokolati i Metakati, pećina Diakata i dr. U postavku su uključeni i razni predmeti, alati iz paleolita, grnčarija iz srednjeg antičkog perioda, zlatni novčići iz Minojskog doba, bronzani mačevi, ostaci egipatske civilizacije i artefakati koji svedoče o cvatu Kefalonijske federacije pod nazivom tetrapolis u V veku pre nove ere, a koja se sastojala od četiri grada – država: Pali, Krani, Proni i Sami, imenovanih po sinovima kralja Kefalosa. Radno vreme muzeja je od utorka do nedelje je od novembra do kraja maja od 8-15, a od juna do kraja oktobra od 9 do 16h. Cena ulaznice je 3e.

Kefalonija se nalazi na zapadnoj obali Grčke i do nje se može doći morskim i vazdušnim putem. Na ostrvu postoji međunarodni aerodrom “Anna Pollatou” koji ima dnevne letove iz Atine i sa drugih velikih aerodroma širom Evrope.

Postoji nekoliko mogućnosti za dolazak na ostvo trajektom. Iz luke Kilini sa zapadnog Peloponeza kompanija Kefalonian Lines saobraća do mesta Poros na istoku Kefalonije, iz Nidrija na Lefkadi do Fiskarda na severu ostrva saobraća kompanija West Ferry u trajanju od 1hr 45min, a iz Astakosa do Samija kompanija Ionian Pelagos. Ukoliko do Kefalonije dolazite sa Zakintosa, možete da računate na trajekt do mesta Pessada u južnoj Kefaloniji kompanijom Ionian Pelagos.
Cena prevoza kompanijom West Ferry za odrasle je 8,5e, za decu stariju od 10 godina 4,30e, dok deca od 6-10 plaćaju 50% od cene. Deca mlađa od 6 godina ne plaćaju prevoz. Cena prevoza putničkog automobila je 35e a motora do 250 kubika 7,40e.

Ukoliko na Kefaloniju dolazite sopstvenim prevozom očekujte prilično dobre puteve i signalizaciju. Glavna saobraćajnica kreće se na relaciji Fiskardo-Sami-Argostoli, dok na jugu odličan put spaja mesta Argostoli i Skala. Do poluostrva Paliki i njegove prestonice Liksuri se najlakše stiže trajektom iz Argostolija po ceni od 2,8e po osobi, 4e za putnički automobil (vozač gratis) i 2,9e za motor. Trajekt putuje oko 20 minuta i saobraća na svakih sat vremena.

Za kretanje po ostrvu i obilazak plaža i brojnih lokaliteta možete koristiti dosta dobro organizovan lokalni prevoz, a satnicu i rute možete pogledati i preuzeti na sajtu KTEL Kefalonia u odeljku rute.