Autorka teksta: Ivana Petrović

Za Peloponez i Atiku mi nije bilo dovoljno 10-ak dana da bih obišla sve što nudi ovaj deo Grčke, i nadam se da je ovo bio samo početak otkrivanja novih lokaliteta, arheoloških nalazišta, gradova, mesta… Ono što sam uspela da posetim, između ostalog je:

- Lutraki, koji se nalazi u Korintskom zalivu (4-5km odatle je i Korintski kanal), u podnožju planine Geranija. Grad poseduje termalnu vodu i ima plavu zastavicu za kvalitet. Gradska plaža je duga 4km. Mnoštvo taverni, restorana, kafića je uz šetalište koje prati plažu. Takođe u gradu se nalazi i najveći kazino u ovom delu Evrope.

Još jedna od atrakcija je i veštački vodopad koji je blizu centra.

Što se tiče smeštaja, većinom su hoteli na raspolaganju. Apartmana nema, tj. samo ako je u pitanju privatan stan koji se izdaje.

- Sledeća stanica je bilo jezero Vouliagmeni, nekih 17km od Lutrakija, blizu Perahore. Jonsko more je “našlo” uzak kanal koji je napunilo udubljenje. Voda je čista, topla, sa dugim plićakom, a dno je sa jako sitnim peskom. Postoji nekoliko beach barova i jedna mala crkva.

- Na povratku sa jezera Vouliagmeni, 2-3km od njega, postoji i svetionik koji je na severo-zapadu Peloponeza i sa koga se pruža zaista predivan pogled na zaliv. Ispod svetionika su i ostaci Herinog hrama, i jedna lepa plažica.

- Od Lutrakija, gde smo i bili smešteni, krenuli smo i do Atine, udaljene nekih 80-ak kilometara (oko sat vremena vožnje). Nažalost, nedovoljno vremena da se obiđe grad kako treba. Ono što sam uspela da vidim je uži centar grada, Olimpijski stadion, trg Sintagma, trg Omnia, Monastiraki trg, Nacionalnu biblioteku, zgradu univerziteta, zgradu Parlamenta kao i čuvenu smenu straže Evzona.

Inače, zanimljivo što se tiče Evzona je da moraju da budu viši od 185cm, da im uniforma u gornjem delu ima 36 metara materijala sa 400 falti, koje označavaju onoliko godina koliko su bili pod Turcima. Obuća im teži 3kg.

Što se tiče ljudi, one na koje sam naišla su stvarno kulturni i ljubazni.
Moram da pohvalim konobare iz taverne Bairaktaris na Monastiraki trgu. Stvarno su fini. Devojkama često donesu nešto gratis, pa su tako neke dobile flaše vina, dezerte i sl. Cene su im jako pristupačne.

Ovaj put nisam bila u mogućnosti zbog finansija da odem na Akropolj jer su ulaznice jako skupe. Ali našla sam neku zamenu, pa sam se tako popela na brdo Filopapos, koje je preko puta Akropolja i sa koga se vidi cela Atina. Pogled je predivan.

Ovaj grad će me definitivno opet videti.

- Posle Atine na red je došla i najjužnija tačka Atike, tačnije Rt Sunion. Stotine turista dolazi ovde da bi videlo prelep zalazak sunca. Tu je i Posejdonov hram. Legenda kaže da je sa ovog mesta je Egej, kralj Atine skočio u more, misleći da mu je sin Tezej poginuo. Po njemu je i Egejsko more dobilo ime. Ulaz u ovo arheološko nalazište se naplaćuje.

- Oblast Nemea je poznata po mnoštvo vinograda. Ovde ima 40 vinarija, od kojih samo tri primaju posetioce. Mi smo bili u “Domaine Bairaktaris”, gde smo imali priliku da naučimo nešto o proizvodnji, sortama grožđa, kao i degustaciju četiri različita vina. Cene se kreću od 4 do 10 evra flaša, ko je hteo da kupi.

- Za kraj lutanja: Nafplio, nekadašnja prestonica Grčke i grad koji me je oduševio!

Mitologija kaže: Nafplije, po kome je grad i dobio ime, je bio sin boga Posejdona i Amimone, cerke Danaja, kralja Arga. Sinovi Nafplija su bili Ejaka i Palamid, koji je imao nadimak Mudri i koji je učestvovao u Trojanskom ratu zajedno sa Agamemnonom, Odisejem, Ahilom i ostalim junacima koji su krenuli u pohod na Troju da bi vratili lepu Jelenu. Odisej je bio ljubomoran na Palamida zbog njegove mudrosti i u svojoj zavisti optužuje ga da je izdajnik i da je sarađivao sa Trojancima, pa je Palamid, iako nevin, osuđen na smrt. Kada je Palamidov otac saznao da mu je sin mrtav i da je za to odgovoran Odisej, odlazi u Kavo Doro i grčke brodove, koji su se vraćali iz Troje, u gnevu navodi na podvodno stenje.

Jedna od tvrđava (ima ih tri ovde) nosi naziv po Palamidu. Tvrđava je podignuta na visini od 216 metara i do nje iz grada vodi 999 stepenika uklesanih u brdo. Ulazak u Palamidi se plaća. U 19 i 30 tvrđava se zatvara za posetioce.

Grad ima 17.000 stanovnika. Stari deo je u mletačkom stilu gradnje. Uske uličice, bezboroj taverni, kafica, radnji suvenira krase Nafplio. Jednu od taverni drži srpkinja koja tamo živi 20 godina. Tu uglavnom svi pričaju srpski, pa je laka komunikacija sa konobarima, za one koji ne znaju engleski ili grčki. Petkom i subotom tu je živa muzika, grčka naravno.