25. marta se u Grčkoj slavi početak borbe za nezavisnost Grčke 1821. godine. Ustanak je bio ispunjen hrabrim i odlučujućim potezima\, ali i velikim žrtvama. Bio je neodvojivo povezan sa borbom svih balkanskih naroda.
U ovom tekstu ćemo se osvrnuti na ključne momente grčkog Ustanka, od njegovog početka do pobede i sticanja nezavisnosti kao i učešću Srba i Grka u ustancima u obe zemlje.

Veze između Srbije i Grčke u borbi protiv Osmanskog carstva počele su se razvijati još krajem 18. veka. Grčki intelektualac i revolucionar Riga od Fere bio je najistaknutiji borac za stvaranje Balkanske federacije, koja bi ujedinila sve balkanske narode u borbi protiv Osmanlija. Njegova vizija postala je snažna inspiracija za sve naredne revolucije na Balkanu. Grci su sa oduševljenjem dočekali vest o srpskoj pobuni 1804. godine, smatrajući je začetkom zajedničke borbe za slobodu.

Početak Ustanka u Grčkoj

Početak Ustanka protiv Turaka u Grčkoj dešava se 1821. godine, kada hrabra žena, Laskarina Bubulina, podiže prvu zastavu Revolucije na ostrvu Speces. Bubulina je bila dvostruka udovica, vlasnica moćne flote, a njeno bogatstvo i hrabrost bili su ključni za borbu protiv Osmanlijama. Ubrzo nakon toga, 3. aprila 1821. godine, Speces je zvanično ustao, a ostrva Hidra i Psara pridružila su se borbi. Formirana je moćna flota od preko 300 brodova koji su nosili zastavu slobode.
Bubulina i njeni brodovi stigli su do Nafpliona, gde su učestvovali u opsadi tvrđave, a kasnije su zauzeli Monemvasiju i blokirali Navarin (danas Pilos), snabdevajući revolucionare zalihama.

Bubulina je postala nacionalna heroina i simbol borbe za slobodu.

17. mart 1821: Mani objavljuje rat Osmanlijama

U srcu planinske oblasti Mani, narod poznat po svojoj neukrotivoj prirodi, prvi je zvanično objavio ustanak protiv Osmanlija. U Areopolisu, 17. marta, vođe Manija podigli su zastavu Revolucije i formirali vojsku od 2.000 ljudi pod komandom Petrobaja Mavromihalisa.
Njihov prvi cilj bila je Kalamata, gde su se udružili sa snagama Teodora Kolokotronisa, Nikitara i Papaflese. Nakon žestokih borbi, grad je 23. marta pao u ruke Grka, dok je Kalavrita opkoljena dva dana ranije, 21. marta. Ovi događaji označili su početak otvorene borbe za oslobođenje.

25. mart 1821: Zvanično proglašenje Grčke Revolucije

Na praznik Blagovesti, 25. marta 1821, Grčka Revolucija je i zvanično proglašena. Simbolično, taj dan postao je sinonim za početak grčke borbe za nezavisnost, koja će trajati narednih osam godina i oblikovati sudbinu nacije.

Društvo Filiki Heterija

U kontekstu borbe Grka za slobodu, treba spomenuti i društvo “Filiki Heterija”, osnovano 1814. godine u Odesi. Iako je društvo imalo za cilj oslobođenje Grčke od Osmanskog Carstva, doživelo je neuspeh. Zbog neuspeha Filiki Heterije, došlo je i do političkih sukoba među liderima, što je na kraju rezultiralo tragedijom za Srbiju – ubistvom Karađorđa. Društvo je uključivalo ne samo Grke, već i Srbe, Rumune, Bugare i Ruse. Tako je Filiki Heterija bila simbol zajedničke borbe Balkanskih naroda, ali i političkih nesuglasica koje su oblikovale istorijski okvir.

Ključna bitka i podrška velikih sila u borbi za nezavisnost Grčke

Velike sile, Britanija, Francuska i Rusija, uključile su se u rat na poziv grčkih revolucionara, ali i pod uticajem šire evropske politike. Nakon što je nasilje prema grčkim pobunjenicima dostiglo zabrinjavajuće razmere, odlučujuće je bilo formulisanje zajedničkog stava o podršci Grčkoj, kao deo šire geopolitičke akcije, da se oslabi Osmansko carstvo i preuzme uticaj nad oslobođenim zemljama. U ovom periodu, posebnu ulogu u koordinaciji saveznika imao je Lord Byron, engleski pesnik i borac, koji je pridobio podršku Evrope za grčku stvar.

Bitka koja je odlučila istoriju Grčke

Ključna bitka koja je odlučila sudbinu Revolucije bila je bitka kod Navarina 1827. godine, kada je saveznička flota pod vođstvom Britanije, Francuske i Rusije uništila osmansku flotu. Ova presudna pobeda omogućila je grčkim borcima da nastave borbu sa mnogo većim šansama za uspeh.

Potpisivanje sporazuma za nezavisnost Grčke

Nakon nekoliko godina borbi, 1829. godine, u Adrianopoljskom miru, Osmansko carstvo je priznalo autonomiju Grčke. Ovaj mir je potpisan 14. septembra 1829. godine između Rusije i Osmanskog carstva, ali se odnosio i na Grčku jer je omogućio širenje grčkih teritorijalnih prava. Iako autonomija nije značila punu nezavisnost, to je bio ključni korak u pravcu stvaranja moderne grčke države.

Londonski sporazum potpisan 3. februara 1830. godine, predstavljao je ključni trenutak u borbi za grčku nezavisnost. Ovim sporazumom, velike sile — Britanija, Francuska i Rusija — formalno su priznale Grčku kao nezavisnu državu. Sporazum je utvrdio granice nove grčke države, uključujući teritorije Peloponeza i većeg dela centralne Grčke, dok je ostatak zemlje ostao pod osmanskom kontrolom.
Potpisivanje Londonskog sporazuma nije označilo kraj političkih izazova za Grčku, ali je postavilo temelj za njen dalji razvoj i evropsko priznanje kao suverene države.

Proces oslobođenja preostalih teritorije Grčke trajao je više od jednog veka nakon potpisivanja Londonskog sporazuma 1830. godine, kroz niz ratova i diplomatskih pregovora i završen je tek nakon Balkanskih ratova 1913.

Izgradnja države i guverner Joanis Kapodistrias

Nakon što je Grčka postigla ključnu međunarodnu podršku, čak i malo pre zvaničnog priznanja od Osmanske vlasti, usledio je period koji je obeležio pokušaj konsolidacije nove države, a na čelu tog procesa našao se Ioannis Kapodistrias.
Kapodistrias bio je prvi guverner novostvorene grčke države i ključna figura u procesu izgradnje njene nezavisnosti. Nakon što je 1827. godine izabran za guvernera, Kapodistrias je pokušao da stabilizuje politiku i upravljanje zemljom koja je bila razorena ratovima i haosom. Kao bivši diplomat u carigradskoj administraciji, imao je široku međunarodnu podršku, posebno od Rusije, i koristio je svoje iskustvo da izgradi temelje nove države. Njegova vladavina se suočavala sa ozbiljnim izazovima, uključujući unutrašnje sukobe i otpor moćnih regionalnih lidera.
Kapodistrias je bio posvećen jačanju državnih institucija i ekonomije, ali njegov autoritarni pristup vladavini izazvao je nezadovoljstvo među mnogim političkim elitama, što je dovelo do njegovog ubistva 1831. godine. Iako je njegova vladavina bila kratka, Kapodistrias je ostavio dubok trag u istoriji Grčke, postavljajući temelje za budući razvoj države i naglašavajući važnost nezavisnosti i stabilnosti u periodu u periodu formiranja modernog grčkog državnog identiteta.

Ubistvo Joakima Kapodistrije, prvog guvernera moderne Grčke, 1831. godine, dovelo do političkog vakuuma, što je omogućilo velikim evropskim silama da intervenišu i dogovore da Grčka postane monarhija.
Kao rezultat toga, 1832. godine, na grčki tron je došao bavarski princ Oto I, koji je postao prvi kralj novostvorene Grčke. Ovaj prelazak u monarhiju bio je ključan za stabilizaciju zemlje, jer su evropske sile smatrale da monarhija može obezbediti veću političku stabilnost i veću kontrolu nad novim grčkim državnim entitetom.

Video o paradama širom Grčke pogledajte OVDE.

Srbi i Grci – saveznici kroz istoriju

Iako srpsko-grčke veze imaju duboke korene još iz srednjeg veka, one su značajno ojačale u 18. i početkom 19. veka, u vremenu kada su se balkanski narodi borili protiv vekovnog ropstva pod Osmanskim carstvom. Bilo je to vreme borbe protiv turske vlasti i stvaranje modernih država.
U ovom periodu, na grčkoj strani, izuzetni pojedinci kao što su pesnik i revolucionar Riga od Fere, grčki junak i učesnik Prvog srpskog ustanka Đorđe Olimpijades, poznat kao kapetan Jorgać, kao i Konstantin i Aleksandar Ipsilanti, postali su simboli borbe, dok su srpske ličnosti poput Karađorđa, kneza Miloša Obrenovića i Dositeja Obradovića dali snažnu inspiraciju grčkim vođama.

Druga polovina 19. veka donosi važne političke saveze, uključujući onaj iz 1867. godine, ali i Balkanski savez, koji je bio temelj za kasnije uspehe u Balkanskim ratovima i Velikom ratu. Povezanost dva naroda dokazana je kada su Grci, na čelu sa premijerom Elefteriosom Venizelosom, pokazali izuzetnu solidarnost, pružajući utočište iscrpljenoj srpskoj vojsci i narodu, a sve pod vođstvom kralja Petra I i regenta Aleksandra I Karađorđevića.

Mnogi Srbi su učestvovali u borbi za grčku nezavisnost, od samog početka, pa sve do kraja revolucije. Neki od najpoznatijih boraca bili su kapetan Milenko Stojković, Petar Dobrnjac, Prodan Gligorijević poznatiji kao Hadži-Prodan, Mladen Milovanović, i arhimandrit Servos, poglavar 300 Grka i Srba poginulih u borbi. Ovi junaci su predvodili mešovite jedinice Srba i Grka, boreći se za oslobođenje Grčke i Balkana.

U jednoj od najvažnijih faza revolucije, srpski fihelen (prijatelj Grčke) Anastasije Dmitrijević predvodio je grupu od 105 Srba koji su se preselili u Grčku i učestvovali u mnogim ključnim bitkama do kraja Revolucije. Mnogi su, zbog sigurnosti svojih rođaka, promenili svoja imena, pa su bili poznati pod imenima kao što su Mavrovunotis (Crnogorac), Bosnakos (Bošnjak), ili sa nadimcima prema gradovima iz kojih su potekli, kao što je Katzos Monastirlis (iz Bitolja).

Iako je knez Miloš Obrenović odbio poziv „Filiki heterije“ da se direktno priključi ustanku, pomogao je Grčkoj tokom borbe za nezavisnost. Jedan od ključnih načina na koji je pomagao bio je otkup grčkog roblja i vraćanje slobode mnogim ljudima. Zbog ovih humanih dela, grčki kralj Oto I odlikovao je kneza Miloša 1835. godine ordenom „Spasitelja“.


Dan nezavisnosti je najvažniji datum u grčkoj istoriji, podsećajući na put koji je narod prošao i izazove koje je prevazišao da bi se oslobodio.
Širom Grčke, u svakom mestu, od velikih gradova do najmanjeg sela, bez izuzetka, odvijaju se parade, na kućama se viore grčke zastave i tako se održava živo sećanje na ponos i žrtvu za slobodu.


Uvek smo tu da vam pomognemo u istraživanju Grčke! Pratite nas za najnovije informacije, korisne savete i autentična iskustva kako biste proveli nezaboravan odmor u Grčkoj!

U ponudi imamo preko 3 000 smeštaja. Odaberite odgovarajući za vas i vašu porodicu klikom OVDE.


Ako želite da vam preporučimo smeštaj po vašim željama, pišite nam direktno na mail nikana@nikana.gr i dobićete predloge najbrže moguće.


Pratite nas na društvenim mrežama gde redovno delimo ekskluzivne ponude, popuste i specijalne aranžmane za letovanje u Grčkoj kao i informacije, savete i korisne vesti.
Facebook:Nikana.gr
Instagram: @nikana.gr
Tiktok: nikana.gr
Facebook grupa: Live from Greece
YouTube kanal @NikanaTravel
Pišite nam na e-mail: nikana@nikana.gr
Naš sajt nikana.gr je vodeći izvor informacija o Grčkoj na Balkanu.


Fotografije:
-By Anonymous - 19th-century painting. National Museum of History, Athens [1], cf. better online copy at [2]Transferred from en.wikipedia to Commons by User:Sreejithk2000 using CommonsHelper., Public Domain, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=18243488
-Από 2gymkais2 - Έργο αυτού που το ανεβάζει, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=39152034
-By C messier - Own work, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=47453500
-By George Groutas - Flickr: Rigas Feraios prominent figure in Belgrade, CC BY 2.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=13687596
-Από Άγνωστος - http://www.lithoksou.net/filiki.html, Κοινό Κτήμα, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=8540171