Determinisao je školjke. Prošla je zima i svi praznici vezani za darivanje te je tako počeo da razmišlja o budućim zadovoljstvima. Uzeo je korpu punu školjki, onda je listao sestrine udžbenike, enciklopedije, pretraživao na internetu i na kraju je sav srećan ne znajući šta prvo da mi pokaže krenuo da mi priča kako se koja školjka koju smo našli zove.

Moj sin ima sada 8 godina i naučio me je da se školjke koje smo našli zovu RUMENKE (POLIRKE), SRČANKE (bodljikave ili ne), PRILEPCI, SUNČEVI ZALAZI, ZRAKASTI SAT, KUĆICE, po neka JAKOVLJEVA KAPICA, KAMENICA, jedan SUNČEV IZLAZ (ova lepa roze i jedina koju sam ja našla na Astpas beach), jedan CEVASTI ŠLJANAK i jedan (ali vredan) VOLAK. Možda nije od životnog značaja, ali je svakako interesantno znati. Najveći broj ovih školjki izronila je moja ćerka i sada razmišlja o podvodnoj fotografiji, a kada se jednom nešto uvrti u tu glavicu, vremenom se i ostvari. Neka mi neko kaže da nema nade, da ne voli čuda i da nije sve moguće, a meni je s razlogom srce na mestu. Ovo su nama najpribližniji nazivi jer je prirodno najveći broj rezultata bio iz Hrvatske i nešto iz CG. Bilo je tu još školjkica, npr. Loripes lucinalis (kojoj zaboravih naziv), ali koje su bile toliko sitne (a i generalno su sitne) i nežne (da su me podsećale na dečje noktiće) i kao takve su se stalno negde gubile i sakrivale pa ih nismo sačuvali, zatim nisam sigurna, ali mi se čini da među ovim školjkama ima i neka PERISKA… Kad počnete da pretražujete otvaraju vam se stalno novi svetovi, gde je koja vrsta endemska i na koji areal rasprostiranja je ograničena, koliko mogu da porastu, koja je baš ukusna za ishranu, a kojoj treba dodati malo vina ili već nečeg drugog i tako joj popraviti ukus, koja služi kao mamac…