Poznato je da Grci znaju da uživaju u hrani, piću, muzici i uopšte životu. Uzo i cipuro im pomažu u lepšem doživljaju sveta i svakodnevice.

Uzo i cipuro su priznati od EU kao grčki nacionalni proizvodi i zaštićenog su geografskog porekla.


Po Grcima uzo nije samo piće, već način života.

Ostrvo Lesvos smatra se domovinom ovog popularnog alkoholnog pića, mada i severna Grčka ima dugu tradiciju u proizvodnji. Iako postoje mnogi recepti, osnovni sastojci uza su alkohol i aromatične biljke (seme). Sirova materija je gotovo čist alkohol (96%) dobijen destilacijom nekog poljoprivrednog proizvoda (grožđa, žitarica…), a ponovna destilacija vrši se aromatičnim semenkama koja obavezno uključuje anis, a može i kardamon, mastiku, korijander. U zavisnosti od recepture može se dodati i đumbir, menta, cimet, karanfilić, a čak i kora pomorandže, mandarine ili limuna.


Uzo zvanično spada u vrstu likera i po pravilu pije se kao aperitiv, pre jela. Uz uzo se obavezno uživa u slanim mezetlucima koji mogu biti različiti u zavisnosti od regije. U primorskim mestima se obično uzo služi uz suvu i usoljenu ribu (inćune, sardele…), a u kontinentalnom delu uz meso, slanu fetu, masline…

Po pravilu uzo se služi u uskim, visokim čašama u koje se dodaje hladna voda ili led, nakon čega uzo dobija mlečnu boju. Ova boja stvara se nakon interakcije vode sa uljima anisa. Najbolje je da se voda konstantno dodaje kako se uzo ispija, ne samo na početku. Ukoliko mezite uz uzo možete ga piti dugo i uživati u njemu, a da se ne opijete. To je i svrha mešanja sa vodom. Kažu da anis opušta i snižava pritisak, pomaže apsorpciju gvožđa i reguliše probavu.


Uzo je sladak, ali prilično jak tako da ne treba piti brzo i puno.


U Grčkoj sada ima na stotine proizvođača uza, ali i najpopularniji i najcenjeniji su i dalje proizvođači sa ostrva Lesvos na kojem se uzo proizvodi još s kraja 19. veka. Ukoliko volite da probate uzo dok ste na letovanju ili da kupite i ponesete sa sobom u Srbiju, preporučujemo vam da kupite uzo koji je proizveden upravo na ovom ostrvu, u gradu Plomari. Neki od najpoznatijih brendova su Barbajani (Barbayanni), Mini, Plomari.

Kada kupujete manje poznate brendove najbolje je da obratite pažnju da piše da je destilovan.


Osim uza u Grčkoj je vrlo popularan cipuro i verovatno je grcima omiljeniji nego uzo. Dok se cipuro uvek pravi od grožđa, uzo može i od drugih poljoprivrednih proizvoda, žitarica na primer. Cipuro je isto što i loza kod nas. Cipuro su prvo proizvodili monasi sa Svete Gore još u 14. veku, a onda se proizvodnja i upotreba proširila na čitavu Grčku. Cipuro se destiliše i više puta za jači ukus. Ako ne volite karakteristična ukus i miris anisa (kao uzo) koji cipuru daje sladak ukus i karakterističnu aromu, onda imate opciju da kupite cipuro bez njega što u stvari i predstavlja originalan cipuro. Anis se dodaje cipuru samo u severnoj Grčkoj. Dobar cipuro možete kupiti na pijacama od seljaka. Tokom letovanja je najbolje da svoje vlasnike smeštaja pitate gde nabavljaju cipuro pa ako planirate da kupite da onda i vi kupite domaći, a ne iz prodavnice.

Cipuro se takođe meša sa vodom, ali ako je bez anisa pa neće pobeleti. Cipuro je Grcima isto što i nama šljivovica, pa je logično najbolje kupiti direktno od proizvođača a ne industrijski.

Drugi naziv za cipuro je tsikudia (cikudija) i taj naziv se koristi na ostrvu Krit. Raki je isto što i cipuro i tsikudia, s tim što je naziv “raki” zaštitila Turska.

Na Kritu se tsikudia služi posle završenog jela za bolju probavu, u malim, ohlađenim čašicama.


Cipuro i uzo mogu imati sličan ukus pogotovo ako je i cipuru dodat anis, ali razlika u proizvodnji je velika. Cipuro za razliku od uza zbog nižeg stepena destliacije zadržava aromu primarno destilovanih proizvoda, dok se kod uza arome gube.

Cipuro je kvalitetnije i prirodnije grčko piće i preporučujem vam da upravo ono to koje obavezno treba kupiti i poneti iz Grčke ili uživati u njemu dok ste na letovanju.

O drugim najpoznatijim grčkim proizvodima možete saznati ovde.