Halkidiki ne predstavljaju samo letovališta na obali koja su nam svima poznata. Unutrašnjost Halkidikija živi svojim životom zimi i leti, daleko od turista i plaža.

Onome ko voli da istražuje i ko voli autentičnu grčku mesta u unutrašnjosti mogu biti vrlo zanimljiva.

Pritom ne mislimo na mesta kao što su Agios Nikolaos, stari Nikiti, stari Pefkohori, Sikija, Kasandria i slična. Iako su i sama autentična zbog blizine letovališta i ona su postala pomalo komercijalna. Mislimo na mesta još dublje u kopnu Agios Prodromos, Arnea, Simantra, Paleokastro, ali i veliki Poligiros koji je administrativni centar čitavog Halkidikija.

Stanovništvo živi najviše pri obali, dok je unutrašnjost poluostrva retko naseljena, ali još uvek po selima postoji dovoljan broj stanovnika pa se ne može reći da su zamrla.

Stanovnici ovog dela Soluna ne žive od turizma već od poljoprivrede i stočarstva, a njihovi proizvodi nadaleko su poznati.
Tako je mesto Portaria poznato po proizvodnji kajsija, Agios Prodromos po odličnom suvlakiju, kažu najboljem u Grčkoj, Paleohora po kvalitetnom feta siru pod imenom Valma, ali i mesto Simantra u kojem se proizvodi Kalandaridi feta sir (i jedan i drugi su kozji).


Agios Prodromos je zaista interesantan jer u selu ima zaista puno velikih taverni sa lepim baštama u hladu a specijalitet svih ovih taverni su ražnjići (suvlaki na grčkom). Najpoznatija taverna po suvlakiju je Miltiadis. Suvlaki se prodaje na komad i cena ukoliko sedite u taverni iznosi 1,20€ po štapiću, a za poneti je 1€ za parčetom hleba.

O Arnei smo pisali i možete pročitati ovde. U pitanju je najlepše selo na Halkidikiju.


Evo kako je Ivana Stanojević na grupi Live from Greece opisala nekoliko mesta u ovom delu Halkidikija:


“Ako krenete putem od Soluna ka Halkidikiju, a zaista ne znam zašto većina vas koji idete na Sitoniju ne idete tim putem, naići ćete na mesta kao što su Galatista, Agios Prodromos, Poligiros..

Opština Soluna se prostire do manastira Svete Anastasije, malo posle mesta Vasilika, a zatim počinje oblast Halkidikija. Prvo mesto je Galatista. Poređano kao amfiteatar po donjim obroncima planine Holomontas predstavlja jedno od najstarijih mesta u ovom području. U samom naselju se nalazi stara vizantijska kula iz devetog veka. Takođe, krasi ga tradicionalna arhitektura balkanskog stila i ima dosta kuća starih i po 200 godina.
Ako budete tuda prolazili ka Sitoniji ili Svetoj Gori, na samom putu ima dobar kafić - poslastičarnica - Filipos gde mozete uživati u beskrajnoj dolini koja se bukvalno “uliva” u Solunski zaliv. U nekim izvorima sam našla i pominjanje prisustva naših ljudi u toku srednjeg veka, ali pošto se ne sećam najbolje detalja, o tome nekom drugom prilikom.

Ako nastavite dalje ka Poligirosu, nakon nekih 10-ak kilometara postoji skretanje na desno, u brda i ka rudnicima magnezijuma koji još rade. Na tom putu ćete susresti mesto Vavdos koje, iako malo, kada je vreme vedro ima pogled na celu okolinu i to od punih 360 stepeni. Malo je verovatno da ćete ikada tuda proći. Nadmorska visina je nesto malo manje do 1000m.

Ovim putem, inače, kroz Vavdos, možete sići do Nea Mudanje, a izlaz je baš na raskrsnici sela Portaria i Dionisos beach. Na pola puta se nalazi selo Simantro, meni jako interesantno, kao i taj kriudavi put koji preseca bezbrojna polja maslinjaka i kajsija”

Ivana Živković Caldis na pitanje o tome koji feta sir treba kupiti pominje sela u unutrašnjosti Halkidikija i kaže sledeće: “Takodje u selima koja tradicionalno prave sir kao može se kupiti baš od proizvođača. Na primer selo gde se pravi Valma sir, jeste malo zavučeno, ali od Agios Prodromosa ima mali i zanimljiv živopisan put koji prvo vodi do sela Yeroplatanos, koje vredi posetiti zbog nesvakidašnjeg prastarog platana koji se ne može pogledom obuhvatiti, a koji raste iz izvora vode. Selo izgleda kao da je zaustavilo sat pre 100 godina, pa je pravo uživanje popiti kafu u taverni preko puta. Nedaleko odatle je i Palaiochora gde možete kupiti feta sir Valma.”